Uvod u računovodstvo: izvori i uporaba sredstava

Računovodstvo je jezik kojim se poduzeće sporazumijeva sa svojom okolinom. Naime, prilikom osnivanja poduzeća dolazi do odvajanja vlasnika kao fizičke osobe od poduzeća kao pravne osobe. Računovodstvena terminologija često nije intuitivna, pa ljudima često bude teško razumjeti njezina osnovna načela.

Kad pogledate čovjeka, on je zapravo dva čovjeka – ima dva oka, dva uha, dvije nosnice, dvije ruke, dvije noge itd. Čovjek je hodajuća ravnoteža. Zamislite sada čovjeka s jednom nogom – njemu bi bilo mnogo teže održati ravnotežu. Isto je i s računovodstvom – ono je ravnoteža u pokretu. Svaku poslovnu promjenu bilježi iz dva kuta, s dvije kamere, gledajući očima svakog od sudionika poslovnog odnosa – odakle novac dolazi i kamo novac odlazi!

Na primjer, kada nekome posudite novac, on vam duguje taj novac, a vi taj novac od njega potražujete. To je vaša imovina (potraživanje), a njegov dug (obveza). Na isti način poduzeće duguje svu imovinu svojim vlasnicima i vjerovnicima, odnosno oni potražuju imovinu od poduzeća (pravne osobe). Zato se stavke imovine knjiže na dugovnoj strani (lijevo), a stavke kapitala i obveza na potražnoj strani (desno).

Osnovna računovodstvena jednadžba

Da bi se razumjelo računovodstvo, potrebno je razumjeti formulu izvora i uporabe novca. Povećanje novca posljedica je smanjenja neke druge imovine (prodaje te imovine) ili povećanja kapitala i obveza.

Koja je uporaba novca?

Uporaba novca je struktura trošenja, ona pokazuje kamo novac odlazi. Postoje dvije mogućnosti trošenja novca – kupnja određene imovine ili tekuća potrošnja.

Koji su izvori novca?

Izvori novca pokazuju način financiranja potrošnje, odnosno odakle novac dolazi. To može biti vaša vlastita ušteđevina, posuđeni novac i tekući prihod (plaća).

Sukladno tomu, jednadžba izvora i uporabe novca u proširenom obliku izgleda ovako.

Iz gornje jednadžbe jasno se vidi da je moguće potrošiti samo onoliko novca koliko nam je na raspolaganju. Ni više, ni manje! Ako smo kreditno sposobni, tada možemo trošiti vlastiti novac uvećan za onoliko koliko možemo posuditi (što će smanjiti našu buduću potrošnju), pri čemu sposobnost zaduživanja ovisi o vašoj zaradnoj sposobnosti (prihodu). Isto vrijedi i za poduzeće, s tim da se tekući prihod poduzeća naziva prihodom, a tekuća potrošnja rashodom. Stoga jednadžba izvora i uporabe novca za poduzeće izgleda ovako.

Na isti način, kupovna moć poduzeća jednaka je zbroju osnovnog (početnog) kapitala, posuđenog kapitala i ostvarenog prihoda od prodaje. To su izvori kapitala poduzeća, koji pokazuju odakle novac dolazi. Poduzeće taj novac može potrošiti na kupnju imovine ili na tekuću potrošnju (rashode). To su uporabe novca, koje pokazuju raspodjelu kapitala, odnosno kamo novac odlazi. Vidimo da pojam trošenja novca, odnosno troška, obuhvaća dva načina trošenja novca. Trošenje novca koje rezultira imovinom i tekuću potrošnju (rashode). Trošenje novca koje rezultira imovinom odnosi se na kupnju imovine ili trošak proizvodnje određene imovine. Naime, ako se novac potroši na kupnju ili proizvodnju imovine, novac zapravo nije potrošen, nego je samo pretvoren u drugi, manje likvidan oblik imovine. Ponovnom prodajom te imovine poduzeće može povratiti novac. Suprotno tomu, tekuća potrošnja odnosi se na potrošnju koja nije izravno povezana s kupnjom ili proizvodnjom imovine, pa se ne može pohraniti niti apsorbirati u neki oblik imovine koji bi se mogao unovčiti. To je jednostavno nepovratno trošenje novca. Mogućnosti trošenja novca prikazane su na sljedećoj slici.

Na primjer, kada poduzeće kupi nekretninu, ona se razvrstava kao imovina. Kada poduzeće potroši novac na kupnju materijala za proizvodnju automobila, na robote koji će sklapati automobil, na plaće radnika u proizvodnim pogonima itd., ti se troškovi razvrstavaju kao imovina jer će rezultirati gotovim proizvodom – automobilom koji će biti pohranjen kao imovina i prodan nakon završetka proizvodnje na tržištu za novac. Suprotno tomu, kada poduzeće plaća redoviti trošak odvoza uredskog otpada, to nije imovina jer se ne može pohraniti, niti je izravno povezano s proizvodnjom automobila. Naime, to je trošak koji poduzeće plaća svaki mjesec, bez obzira na to koliko je automobila proizvelo. Stoga se troškovi dijele na one koji se poduzimaju s ciljem kupnje ili proizvodnje imovine i one koji rezultiraju "čistom", tekućom potrošnjom. Međutim, imovina koju poduzeće kupi ili proizvede također može postati rashod. Kako to? Ako poduzeće proda imovinu, budući da ona više nije fizički u skladištu (zalihama), ono što je za nju plaćeno prilikom nabave ili proizvodnje postaje rashod, ali istodobno ostvarujemo prihod od prodaje automobila. Razlika u cijeni između prihoda i rashoda knjižit će se kao dobit (profit), koja će povećati vlasnički kapital. Drugim riječima, ostvarivanjem razlike u cijeni dodali smo vrijednost početnom kapitalu u obliku zarađenog kapitala.

Iz gornje slike jasno su prikazana dva osnovna financijska izvještaja koja sažimaju cjelokupnu filozofiju dvojnog knjigovodstva. Bilanca i račun dobiti i gubitka. Prvi redak slike predstavlja bilancu. To je jednostavno iskaz imovine i obveza poduzeća u određenom trenutku (na određeni dan) koji pokazuje što poduzeće posjeduje i kome to duguje. Drugi redak slike predstavlja račun dobiti i gubitka, koji pokazuje zarađivačku sposobnost poduzeća tijekom određenog razdoblja, primjerice za proteklu godinu. Naravno, ta su dva izvještaja međusobno povezana kroz promjenu vlastitog kapitala.

→ Bilanca na početku razdoblja     → Račun dobiti i gubitka

Iz prethodne slike jasno je da se pomicanjem rashoda na desnu stranu njihov predznak mijenja, tako da jednakost lijeve i desne strane ostaje zadovoljena. Ako su prihodi veći od rashoda, poduzeće ostvaruje dobit. Kad su rashodi veći od prihoda, poduzeće ostvaruje gubitak. Tko je vlasnik dobiti, odnosno tko snosi gubitak? Obveze (krediti, zajmovi itd.) moraju se podmiriti bez obzira na to posluje li poduzeće uspješno, pa dobit ili gubitak snosi vlasnik poduzeća.

→ Bilanca na kraju razdoblja

ILI

→ Bilanca na kraju razdoblja

Kada je riječ o početnom i konačnom stanju, možda je najbolji primjer za ilustraciju ovog pojma promjena tjelesne težine osobe tijekom jednog dana. Jutarnje vaganje predstavlja početno stanje (početnu bilancu), razlika između unesenih i potrošenih kalorija je dnevni dobitak (ili gubitak) za taj dan, a konačna bilanca je konačna težina na kraju dana (početno stanje uvećano za neto promjenu težine).

Stoga je kapital zbroj osnovnog (početnog) i zarađenog kapitala. Ako poduzeće posluje pozitivno, njegov vlastiti kapital raste, a ako poduzeće posluje negativno, njegov vlastiti kapital se smanjuje. Ako zaradimo više, naša imovina raste, odnosno udio vlasničkog kapitala se povećava.

Pravila knjiženja poslovnih promjena

Svaka se poslovna promjena knjiži prema pravilima bilance na svim kontima imovine i izvora imovine. Poduzeće ima imovinu zahvaljujući vlasnicima i vjerovnicima poduzeća. Drugim riječima, imovina u vlasništvu poduzeća duguje se vlasnicima i vjerovnicima, odnosno oni potražuju tu imovinu od poduzeća. Zato se kaže da se imovina knjiži na dugovnoj strani (lijevo), a izvori imovine na potražnoj strani (desno). Svaka stavka imovine ima zaseban konto, koji je poput mini-bilance, sa svojom dugovnom i potražnom stranom.

Svaka vrsta imovine može se povećati ili smanjiti. Umjesto korištenja predznaka plus i minus, netko je smislio T-konta (već znamo tko). Desna strana bilance zrcalna je slika lijeve strane. Matematički gledano, ako konto premjestimo iz imovine u obveze, predznaci će se promijeniti. Stoga konta imovine imaju dugovno stanje, a konta obveza potražno stanje.

Priča o Luki: poduzetnom srednjoškolcu

Jezik računovodstva najlakše je razumjeti na primjeru poduzetnog srednjoškolca Luke, koji planira kupovati i prodavati rabljene knjige kako bi zaradio novac za studij ekonomije. Luka, dakle, želi kupovati jeftino, a prodavati skupo, pazeći pritom da to dvoje ne pomiješa. U tu je svrhu Luka osmislio sustav bilježenja poslovnih promjena kako bi izbjegao moguće pogreške i pomno bilježio sve poslovne događaje – kupnje i prodaje.

Lukin ciklus poslovanja

Lukin ciklus poslovanja uključuje sljedeće poslovne promjene:

1. Luka je osnovao poduzeće i uplatio temeljni kapital od 2.000 KM.
2. Luka je posudio novac od kolege u iznosu od 2.000,00 KM.
3. Luka je kupio rabljene knjige za 4.000,00 KM s rokom plaćanja od 30 dana.
4. Luka je platio knjige dobavljaču.
5. Luka je prodao polovicu knjiga za 3.000,00 KM.
6. Luka je naplatio potraživanja od kupaca.
7. Luka je vratio zajam kolegi.

Bilanca 1

Bilanca 1 prikazuje početno stanje imovine i obveza Lukina poduzeća. Ono na početku ima 2.000,00 KM. Stoga je njegova kupovna moć ograničena na 2.000,00 KM, koje je uložio u poduzeće.

Bilanca 2

Posudbom novca kupovna se moć Lukina poduzeća udvostručila. Sada ima 4.000,00 KM, od čega se polovica odnosi na posuđeni – tuđi novac (2.000,00 KM), a polovica pripada Luki kao vlasniku (2.000,00 KM).

Bilanca 3

Kupnja knjiga na kredit (odgođeno plaćanje) povećava imovinu Lukina poduzeća za vrijednost kupljenih knjiga, ali i obveze za plaćanje tih knjiga na strani izvora imovine.

Bilanca 4

Plaćanjem knjiga dobavljaču novac na tekućem računu smanjuje se za 4.000,00 KM, kao i obveze prema dobavljaču knjiga (obveze prema dobavljačima). Imovina poduzeća sada se sastoji od zaliha knjiga koje su djelomično financirane vlastitim novcem od 2.000,00 KM i tuđim novcem od 2.000,00 KM – zajmom. Dakle, u posljednje dvije poslovne promjene imovina je samo promijenila oblik, iz novca u robu na zalihi (knjige).

Bilanca 5

Prodajom knjiga kupcu s maržom od 50% imovina ne samo da mijenja oblik, nego je vrijednost te imovine 50% veća. Na strani obveza pojavljuje se iznos od 1.000,00 KM kao zarada od trgovine knjigama na kontu kapitala, dok se na strani imovine zaliha knjiga smanjuje za 2.000,00, a potraživanja od kupaca povećavaju za 3.000,00 KM.

Bilanca 6

Naplatom potraživanja za prodane knjige mijenja se samo oblik imovine, iz potraživanja od kupaca u novac.

Bilanca 7

Nakon uspješne trgovine Luka vraća novac kolegi, što znači smanjenje novca na tekućem računu i podmirenje obveze po zajmu.

Sažetak!

Primjer bilježenja svih poslovnih promjena u jednom izvještaju – bilanci, bez korištenja konta, prikazan je na sljedećoj slici.

Na strani imovine vidimo pribrajanje (povećanje) i oduzimanje (smanjenje) imovine za svaku poslovnu promjenu. Ako bismo željeli vidjeti stanje računa novca na kraju određenog razdoblja, morali bismo zbrojiti promjene samo na tom kontu, što bi bilo teško u moru poslovnih promjena kad svaki konto ne bi imao svoju šifru. Zato svaka vrsta imovine ima svoj konto (šifru), kao da imovinu filtriramo po tekućem računu u Excelu.