Mala škola poreza

A ipak, bez toga čajnika ne bi bilo čaja, a bez poreza ne bi bilo cesta, škola, niti reda u društvu. Ostaje nam samo da pokušamo razumjeti tu neugodnu, ali nužnu, činjenicu. Mudrost "Male škole poreza" nije u tome da naučite kako ih potpuno izbjeći, jer to je nije moguće. Mudrost je u tome da ih razumijete i da svoj glas dajete u raspravi o tome kako se taj veliki, zajednički čajnik treba koristiti. Jer, na kraju krajeva, svi pijemo iz iste posude.

Razumijevanje poreza neće nužno smanjiti porezni teret, ali će omogućiti lakše razumijevanje kako se taj veliki čajnik društva puni te tko i kako iz njega toči. A to je, na neki način, prvi korak ka mudrijem sudjelovanju u društvu i odgovornijem upravljanju vlastitim financijama.

Najpoznatije vrste poreza su:

1. Porez na dohodak
2. Porez na dobit
3. Porez na dodanu vrijednost
4. Porez na imovinu
5. Porez na promet nepokretnosti
6. Porez na nasljedstvo
7. Doprinosi

Porezno pravo razlikuje dvije uloge:

1. Porezni obveznik ili osoba čiji se prihod/dobit oporezuje, odnosno onaj koji stvarno "duguje" porez i
2. Porezni isplatitelj ili osoba koja fizički uplaćuje novac u državni proračun.

Primjerice, kod poreza na dohodak obveznik je radnik, a porez se obračunava na njegov dohodak. Poslodavac je samo zakonom određeni supstitut koji obračunava i uplaćuje porez u ime i za račun radnika, iz njegove bruto plaće. Poslodavac ovdje, dakle, ne plaća svoj porez on je samo "produžena ruka" porezne uprave koja skida novac na izvoru prije nego što uopće dođe do ruku stvarnog obveznika. Nasuprot tome, kod poreza na dobit, poduzeće je i porezni obveznik i porezni isplatitelj.

Tri su temeljna načina ubiranja poreza:

1. Po odbitku (porez na dohodak) - poslodavac prije isplate neto plaće radniku obustavlja dio bruto plaće na ime poreza na dohodak koji uplaćuje u državni proračun
2. Samooporezivanje (porez na dobit, PDV) - poduzeće samo izračuna i plati svoj porez.
3. Po rješenju (porez na imovinu) - država izračuna i pošalje izračun poreza za uplatu..

Svaki od ovih načina ima svoju logiku, svoje prednosti i mane.

1.Porez na dohodak  

Ovo je onaj porez koji svi osjete, poput blage kiše koja počne padati upravo kada izađete na šetnju. Uzima dio vaše plaće prije nego što ste je ikada vidjeli. Zato se kaže kako poslodavac kod isplate plaće obustavlja dio dohotka i prosljeđuje ga državi. To se zove akontacija poreza na dohodak jer porez plaćate unaprijed. Naime, porezno razdoblje je godina dana i obveza za porez nastaje tek istekom tog razdoblja. No, država kaže: "Dopustite nam da vas oslobodimo brige oko dijela vašeg novca." To je najdirektniji odnos građanina i države.

Porez na dohodak neki zovu doprinosom zajednici, drugi pljačkom. Istina je, kao i obično, negdje u sredini. Mudrost je naučiti živjeti s njim, planirati uz njega, i nikada ne računati na ono što ste bili dužni platiti. Međutim, važno je ispravno njime upravljati u okvirima onoga što je zakonito.

U mnogim zemljama se koristi progresivni sustav oporezivanja u kojem stopa poreza raste s razinom zarađene plaće. Međutim, u FBiH se porez na dohodak plaća po jedinstvenoj stopi od 10%.

Izvori dohotka na koje se plaća porez na dohodak nazivaju se enumeracijom dohotka. U FBiH se porez na dohodak plaća na 5 izvora dohotka.

1. Dohodak od nesamostalne djelatnosti (plaća) - oporezuje se neto iznos nakon odbitka svih doprinosa iz osnovice i osobnog odbitka (neoporezivog dijela plaće).
2. Dohodak od samostalne djelatnosti – dohodak obrtnika i ugovori o djelu
3. Dohodak od kapitala – kamate, dividende, udjeli u dobiti, kapitalni dobitci: i slično. Prema Zakonu o porezu na dohodak FBiH, prihodi od sudjelovanja u dobiti još uvijek se ne smatraju oporezivim dohotkom. Isto je s kapitalnim dobicima:. Ako prodaš dionicu po višoj cijeni nego što si je kupio, taj dobitak je trenutno neoporeziv za fizičke osobe u FBiH (za razliku od RS-a gdje se plaća 13%).
4. Dohodak od imovine - plaća se na razliku kupovne i prodajne cijene nekretnina, kao i porez na naplaćene najamnine za iznajmljivanje stambenih i poslovnih objekata.
5. Dohodak od imovinskih prava: Ako društvo radniku dodijeli dionice bez naknade, to se tretira kao korist u naravi i oporezuje se kao plaća (10% poreza + cca 41,5% doprinosa na bruto).

Sustav je osmišljen na način da ga plaća poslodavac, a snosi građanin kroz umanjenje svoje plaće. Naime, poslodavac svakog mjeseca obustavi iz bruto plaće doprinose za mirovinsko, zdravstveno i osiguranje od nezaposlenosti, a zatim na ono što ostane (neto plaću umanjenu za osobni odbitak) primijeni poreznu tablicu i izračuna porez na dohodak. Taj iznos izravno prebaci državi. Vi dobijete "čistu" plaću, a da nikada niste dirali porezni dio.

Porezni poticaji - korištenje poreznih olakšica

U Federaciji BiH, pravo na povrat poreza na dohodak imaju svi porezni obveznici koji su tijekom godine uplatili više poreza nego što su bili obvezni prema godišnjem obračunu. To se najčešće događa kada se u godišnjoj prijavi (obrazac GPD-1051) iskoriste porezne olakšice koje nisu u potpunosti primijenjene tijekom godine kroz mjesečne plaće. 

Pravo na povrat najčešće ostvaruju građani po sljedećim osnovama:

1. Ako građanin ima pravo na povećan osobni odbitak koji poslodavac nije obračunao, može tražiti povrat za uzdržavane članove obitelji koji nemaju vlastitih prihoda, za osobnu invalidnost ili invalidnost uzdržavanog člana obitelji. 
2. Osobe koje su tijekom godine ostvarile dohodak kod dva ili više poslodavaca mogu imati pravo na povrat zbog neujednačenog korištenja osobnog odbitka. Porezna kartica se fizički nalazi kod samo jednog poslodavca. Samo on smije koristiti tvoj odbitak od 300 KM mjesečno pri obračunu plaće. Drugi poslodavac nema tvoju poreznu karticu i zakonski mora obračunati punih 10% poreza na cijelu tvoju neto plaću (ili honorar), bez ikakvih olakšica. Ako tvoja ukupna primanja kod prvog poslodavca nisu bila dovoljna da "potrošiš" sav svoj godišnji odbitak od 3.600 KM, ili ako imaš uzdržavane članove obitelji (djecu) koje drugi poslodavac nije vidio, ti si državi uplatio više poreza nego što si trebao.
3. Povrat se može ostvariti i na temelju troškova koji umanjuju poreznu osnovicu, uz prilaganje dokaza (računa):

• Troškovi liječenja: Plaćanje participacije, nabava lijekova s esencijalne liste, ortopedska pomagala ili stomatološke usluge koje nisu pokrivene osnovnim osiguranjem.
• Kamate na stambeni kredit: Troškovi kamata za rješavanje prvog stambenog pitanja (kupnja prve nekretnine).
• Dobrovoljna mirovinska štednja (III. stup):Uplate u dobrovoljne mirovinske fondove do zakonom propisanog limita (npr. do 960 KM godišnje). 

Da biste ostvarili povrat poreza na dohodak, obavezno morate podnijeti Godišnju prijavu poreza na dohodak (Obrazac GPD-1051). Rok za podnošenje prijave za prethodnu godinu (2025.) je 31. ožujka 2026. godine. Uz prijavu se prilažu originalni računi, potvrde o uplatama (za liječenje ili kredit) i porezna kartica. 

2.Porez na dobit

Kao što fizičke osobe plaćaju porez na dohodak, tako i poduzeća plaćaju porez na svoj dohodak, odnosno na zarađenu dobit. Riječ je o porezu koji se plaća jednom godišnje, kada se sastavi financijski izvještaj. Poduzeće izračuna svoju dobit (prihodi minus rashodi) i na tu razliku (ako je ima) plati porez izravno državi. Ako ste ikada pokušali otvoriti štand s limunadom, upoznali ste ovog cara. On strpljivo čeka kraj godine, gleda kako ste napornim radom ostvarili malu dobit, i onda elegantno pruži ruku: "Moj dio, molim." To je porez na uspjeh, na rizik koji ste preuzeli.

Čini se nepravednim, ali njegovi zagovornici kažu kako vam država pruža pozornicu (zakone, infrastrukturu), a vi njoj dajete „mali“ dio prihoda. Pravi izazov nije izbjeći ga, već ga unaprijed uračunati u cijenu svoje hrabrosti. Međutim, on gotovo nikada ne dolazi u goste sam, već ga prate dodatni administrativni troškovi. Primjerice, u FBiH ako želite podići dobit svog poduzeća morate platiti dvije potvrde da ste izmirili sve obveze prema državi, što efektivno povećava stopu poreza na dobit. Pojednostavljena formula poreza na dobit je kako slijedi:

Porez na dobit = Dobit x Porezna stopa

Ako je tvrtka ostvarila 1.000.000 KM dobiti, a porezna stopa je 10%, onda je porez 100.000 KM. Cijeli iznos se plaća odjednom, iz sredstava tvrtke.

Reinvestirana dobit: Ako društvo dobit ne isplati vlasnicima, nego je uloži u opremu ili povećanje kapitala, to ne umanjuje porez na dobit (on se plaća na ostvareni rezultat prije reinvestiranja).

3.Porez na dodanu vrijednost (PDV)

PDV je najpametniji, i najprofinjeniji, od svih poreza. On se ne naplaćuje izravno od vas, već se skriva u cijeni gotovo svega što kupite – od kruha do cipela. To je kao nevidljivi džeparoš koji vas prati u dućan i uzima mali dio svake potrošnje. Njegova genijalnost je u tome što ga gotovo i ne primjećujete. Plaćate ga svaki dan, u malim obrocima, praktično bezbolno. On ne pita jesi li bogat ili siromašan, pita samo koliko si novca potrošio. To ga čini iznimno učinkovitim, i iznimno nepravednim prema onima koji sav svoj novac moraju potrošiti da bi preživjeli.

Ubire se neizravno / indirektno. Kupac ga plaća društvima i obrtnicima koji prodaju dobra ili pružaju usluge, a društva i obrti, odnosno PDV obveznici taj iznos prosljeđuju državi. To je zapravo kružni sustav. Kada poduzeće proizvodi proizvod, plaća PDV dobavljačima svega što kupuje (sirovine, usluge). Kada proda svoj proizvod, naplati PDV kupcu. Na kraju poreznog razdoblja (u BiH mjesec dana, u EU kvartalno) poduzeće državi plati razliku. Preciznije, PDV naplaćen kupcima prebija se s PDV-om plaćenom dobavljačima dobara i usluga korištenih za poslovne svrhe. Važno je naglasiti da ne možete prebijati onaj PDV koji nije za poslovne svrhe. Naime, ako ste nešto potrošili za privatne svrhe, riječ je o krajnjoj potrošnji (niste time nešto proizveli što kasnije planirate prodati i naplatiti PDV).

Iznos PDV= (Oporezivi prihodi x 17%) - (Poslovni rashodi x 17%)

Primjerice, ako je cijena proizvoda 100,00 KM, a PDV 17%, krajnja cijena je 117,00 KM. Prodavatelj državi daje tih 117,00 KM (minus ono što je sam platio ranije). Vrijedi na razini cijele BiH, a pod nadzorom je Uprave za indirektno / neizravno oporezivanje (UINO). Jedinstvena stopa PDV-a iznosi 17%, dok se izvoz dobara (ne i svih usluga) oporezuje nultom stopom. Obzirom da je većina dobara i usluga oporeziva PDV-om 17% dohotka koji građanin potroši zapravo uplaćuje državi, a ne poduzećima ili obrtnicima.

Financijske usluge poput kreditiranja, prodaje osiguranja, trgovine dionicama i slično oslobođene su PDV-a. Valja razlikovati pojam prometa oslobođenog oporezivanja i prometa oporezivog nultom stopom. Primjerice, promet izvoznika je oporezivi promet dobara, ali se izvoz oporeziv nultom stopom, što znači da ima pravo na odbitak, odnosno prebijanje ulaznog PDV-a s izlaznim PDV-om. Nasuprot tomu, društva koja se bave prometom oslobođenim oporezivanja su zapravo krajnji potrošači u smislu Zakona o PDV-u, odnosno nemaju prava na odbitak ulaznog PDV-a.

4.Porez na imovinu

To je najstariji porez, i onaj koji najdublje dira u osjećaj pravednosti. Porezna uprava šalje rješenje s točnim iznosom koji treba platiti. Vlasnik imovine dužan je sam izvršiti uplatu. Zamislite da imate kuću. Jednostavna, skromna kuća. Država vas, svake godine, pita: "Koliko vrijedi ta kuća?" I onda vam naplati porez samo zato što postoji. To je porez na sam čin vlasništva, na čin postojanja nečega što ste izgradili ili naslijedili. Njegovi branitelji kažu da je to način da se bogatstvo "dijeli". Njegovi protivnici pitaju: "Ako je jedina moja imovina krov nad glavom, zašto ga oporezujete kao da je luksuzna vilа?"

Porezna osnovica (procijenjena vrijednost imovine) x Porezna stopa

Za nekretninu vrijednu 200.000,00 KM, uz stopu od 0.5%, porez iznosi 1.000,00 KM godišnje. Vrijednost imovine procjenjuju službeni procjenitelji.

Akcize / Trošarine

Ovo su posebni porezi na stvari za koje su zakonodavci odlučili da su raskošne ili štetne – duhan, alkohol, gorivo. To je porez koji dolazi s moralnom poukom: "Ako ćeš se opijati, pušiti ili voziti, tu privilegiju ćeš i platiti." Ironija je, naravno, u tome što država često postaje ovisna o prihodima od ovih "grijeha" svojih građana. To je čudan ples u kojem država i grijeh postaju partneri, a porez je glazba koja ih spaja. Obveznici trošarina su proizvođači ili uvoznici, ali oni zapravo taj iznos trošarina, poput PDV-a, ukalkuliraju u cijenu dobara, s time da u osnovicu za plaćanje PDV-a, ulazi carina i trošarina. Oni moraju platiti trošarinu čim proizvedu ili uvezu oporezivu robu (gorivo, duhan, alkohol). Određuje se kao kiksni iznos po količini: npr. 5 kn po litri benzina ili kao postotak od cijene: npr. 30% od maloprodajne cijene Proizvođač tu trošarinu onda uračuna u konačnu cijenu proizvoda, tako da je na kraju potrošač taj koji je stvarno plati.

Ostali porezi  

Tu su i mnogi drugi porezi poput poreza na nasljedstvo (naknada za prenošenje bogatstva na sljedeću generaciju), pristojbe (naknada za korištenje određene usluge) i lokalni porezi (za uljepšavanje vašeg dvorišta, htjeli vi to ili ne). Svaki od njih je poput malog čudovišta iz škrinje, svako sa svojim karakterom i apetitom. 

Socijalni (obvezni) doprinosi

Iako su zakoni o doprinosima ugradili su izraze koji stvaraju dojam temeljnih prava, zapravo je riječ klasičnom porezu. Naime, izbor riječi “osiguranje” i "doprinos" umjesto porez navodi na pomisao da pojedinac doprinosi fondu za svoju dobit i da time ima vlasnička prava nad krajnjom pogodnosti, što je netočno. Kada uplatite privatno životno ili zdravstveno osiguranje, potpisujete policu (ugovor), a taj je ugovor zakon za obje strane i uvjeti se ne mogu jednostrano mijenjati, a vaša prava su precizno definirana u trenutku potpisa. Nasuprot tome, mirovinsko osiguranje koje počiva na sustavu generacijske solidarnosti temelji se na Zakonu, a ne na ugovoru. Čovjek ne bira hoće li plaćati doprinose; to je zakonska obveza, što znači da država može u bilo kojem trenutku (promjenom zakona) podići dobnu granicu za odlazak u mirovinu, promijeniti način izračuna boda ili smanjiti opseg vaših prava. Vi na to nemate pravo prigovora temeljem "kršenja ugovora" jer ugovor ne postoji.

U Bosni i Hercegovini, doprinosi su prilično "skupi", što dovodi do porasta sive ekonomije jer društva traže alternativne modele za isplatu naknada zaposlenima. U Federaciji BiH doprinosi imaju sljedeću strukturu.

• Iz plaće (na teret radnika): 17% za mirovinsko (PIO), 12,5% za zdravstvo, 1,5% za nezaposlenost. Ukupno 31%.
• Na plaću (na teret firme): Ukupno 5% (6% PIO, 4% zdravstvo, 0,5% nezaposlenost).

Primjerice, da bi radnik dobio 1.000 KM neto, firmu to košta cca 1.680 KM bez dodatnih naknada, taksi i nameta.

Filozofija poreza

Porez nije samo tehničko pitanje; to je filozofsko pitanje. Koliko trebamo dati zajednici? Što je pošteno? Je li porez cijena koju plaćamo za civilizaciju, ili je najveća pljačka u povijesti? Vjerojatno je i jedno i drugo, ovisno s kojeg kraja gledate.

Kako bi ispravno cijenili pravednost poreznog tereta prema građanima valja pogledati ukupnu ili efektivnu stopu poreza kao postotak ukupno ostvarenog dohotka. Primjerice, u FBiH gotovo 60% dohotka koji građanin zaradi uplati državi u nekom obliku poreza. To zapravo znači kako je običan čovjek bliži točki ropstva nego slobode jer 60% plodova njegova rada upravlja netko drugi.

U tijeku je dugo najavljivana fiskalna reforma. Planira se smanjenje doprinosa na cca 28%, ali uz uvođenje poreza na dividendu od 10% i povećanja stope poreza na dohodak na 13%.

Zastara poreza

Može li porez zastariti? Može i ne može, ovisno koga pitate. Ako pitate Poreznu upravu FBiH reći će vam da ne može. Ako konzultirate Zakon o poreznoj upravi reći će vam kako ipak može. Ako pitate Upravu za neizravno oporezivanje reći će vam da ne može. Što je onda ispravan odgovor? U suštini primjenjuje se pravilo da porez ne može zastariti ako je riječ o namjerno lažnoj prijavi ili prijavi koja nije nikako podnesena. Drugim riječima, porez ne može zastariti ako je riječ o prijevari, odnosno o kaznenom djelu.