Kažu da je tržište racionalno. Kažu da su svi investitori proračunati i hladni analitičari. To je lijepa priča, poput one o vuku koji čuva ovce. Istina je da smo mi ljudi bića strasti, predrasuda i čudnih mentalnih prečaca koji nas uvjeravaju da smo pametniji od ostalih, upravo u trenutku kada činimo najveće gluposti.
Biheviorističke financije su grana financija koja proučava kako psihologija utječe na financijske odluke. To je škola koja nas podsjeća da je najveći rizik na tržištu često onaj koji sjedi između naših ušiju. Ovdje smo izolirali 8 najvažnijih psiholoških zamki li kognitivnih predrasuda koje nas koštaju novca.
- Prekomjerno samopouzdanje (engl. Overconfidence) je vjerovanje da smo bolji, pametniji i informiraniji od prosjeka te da možemo predvidjeti budućnost i pobijediti tržište. Vodi ka čestom trgovanju, preuzimanju prevelikih rizika i zanemarivanju diverzifikacije, a posljedica su visoki troškovi trgovanja koji „nagrizaju“ potencijalne zarade.
- Potvrđivanje predrasuda ((engl. Confirmation Bias) je sklonost da tražimo, tumačimo i pamtimo samo one informacije koje potvrđuju naše postojeće uvjerenje, a ignoriramo sve što ga dovodi u pitanje. Posljedica toga je predugo zadržavanje loših investicija, jer pronalazimo razloge zašto je ona dobra, a zatvaramo oči pred jasnim upozorenjima.
- Averzija prema gubitku (engl. Loss Aversion) je zapažanje da je bol koju osjećamo uslijed gubitka psihološki dvostruko jača od zadovoljstva koje osjećamo od ekvivalentnog dobitka. Gubitak 1.000,00 KM boli nas kao da smo izgubili 2.000,00 KM. Stoga se držimo gubitničkih pozicija predugo u nadi da će se tržište "preokrenuti", samo da ne bismo realizirali gubitak. Iz istog razloga,, prebrzo prodajemo investicije na kojima dobivamo, bojeći se da nećemo uspjeti realizirati dobitak.
- Efekat uokvirivanja (engl. Framing Effect) je psihološko zapažanje da se naše odluke mijenjaju ovisno o tome kako nam je informacija predstavljena (uokvirena). Na primjer, "90% šanse za preživljavanje" zvuči puno bolje od "10% šanse za smrt", iako je riječ o istom podatku. Isto tako, možemo odbiti dobru investiciju jer je mediji predstavljaju u negativnom kontekstu ("Tržište je nestabilno"), ili prihvatiti lošu jer je predstavljena uz optimistične iobjave.
- Sklonost ka statusu quo (engl. Status Quo Bias) je inercija ili put najmanjeg otpora. Drugim riječima, to je sklonost da ostanemo pri trenutnom stanju stvari, čak i kada postoje bolje alternative. Novac ostaje godinama na štednji s niskim kamatama jer se "nismo mogli odlučiti" za bolju opciju ili nismo rebalansirali portfelj jer je to naporno.
- Dostupnost (engl. Availability Heuristic) je uočena sklonost da procjenjujemo vjerojatnost nečega na temelju toga koliko lako se uspijevamo prisjetiti primjera. Što je nešto dramatičnije ili svježije u sjećanju, to ćemo smatrati vjerojatnijim. Primjerice, nakon pada cijena na burzi, precijenjujemo rizik od novog pada i likvidiramo svoje pozicije. Nakon što čujemo za nevjerojatnu uspješnicu, uložimo u sljedeću "sigurnu stvar", vjerujući da je to uobičajen ishod.
- Sidrenje (engl. Anchoring) je sklonost oslanjanja na neku početnu, a često i proizvoljnu vrijednost (sidro). Primjerice, ako je dionica nekad vrijedila 100 eura, čekamo da "poraste natrag na tu cijenu" prije nego što je prodamo, iako su temeljne vrijednosti kompanije ozbiljno narušene.
- Ponašanje stada (engl. Herd Behavior) je sklonost da slijedimo radnje i mišljenja većine, čak i kada su one iracionalne. Strah od toga da propustimo (FOMO) je moćan pokretač društvene mase. Ulazimo u investiciju kada su svi već ušli i cijene su na vrhuncu (kao što je bio slučaj s sa svim zabilježenim manijama na financijskim tržištima. Kupujemo na vrhuncu euforije i prodajemo na dnu panike.
Zašto je važno razumijeti koncept intertemporalnog izbora (engl. Intertemporal choice)
Inter temporalni izbor je zapravo proces donošenja odluke danas o nečemu što će se dogoditi u budućnosti. On nije kognitivna pristranost (predrasuda) sam po sebi, već je to ekonomska i psihološka teorija koja proučava kako ljudi donose odluke čiji se troškovi i koristi javljaju u različitim vremenskim trenucima.
Kod intertemporalnog izbora, ključno pitanje je, cijenite li više malu nagradu odmah ili veliku nagradu kasnije? Potrošiti 100,00 KM danas na večeru ili ih štedjeti za mirovinu? Pojesti kolač sada (užitak odmah) ili vježbati (zdravlje u budućnosti)? Raditi slabo plaćen posao odmah ili studirati 5 godina za bolju plaću kasnije?
Kako nastaje ova "predrasuda" ?
Iako je sam izbor neutralan proces, ljudi su prirodno "pristrani" prema sadašnjosti. Tu se javljaju dva ključna fenomena:
- Ljudi precjenjuju neposredne nagrade u odnosu na buduće. Što je nagrada bliže sadašnjosti, to nam se čini dramatično vrjednijom. Većina ljudi će radije uzeti 50 KM danas nego 60 KM sutra. Ali, ako im ponudite 50 KM za godinu dana ili 60 KM za godinu i jedan dan, skoro svi će izabrati 60 KM. Logički, razmak je isti (1 dan), ali naša psiha "poludi" kada je nagrada nadohvat ruke.
- Pristranost prema sadašnjosti - tendencija da se previše težine pridaje onome što se događa sada, na štetu budućnosti. To je glavni razlog zašto ljudi prokrastiniraju ili odgađaju obaveze, ne štede ili investiraju dovoljno za mirovinu, teško drže dijetu i slično.
Zaključak
Biheviorističke financije, odnosno financije s psihološkog aspekta, ne uče nas kako pobijediti tržište, već kako ukrotiti sebe i izgraditi investicijski karakter. Najvažnija lekcija ove škole je sljedeća: prije nego što počnete analizirati grafikone i financijske izvještaje, zagledajte se u ogledalo i upoznajte neugodnog stranca koji stoji s druge strane ogledala. Kaže se kako, onaj tko ne poznaje svoju povijest, osuđen ju je ponoviti. Na burzi, ta povijest je često povijest naših vlastitih, skupo plaćenih, grešaka.