Čovjek koji kaže da ga ne zanima novac obično laže, ili se nikada nije susreo s troškom režija. No, ovdje nećemo govoriti o bogatstvu kao o cilju, već o ulaganju kao o putu. A put, kao što je jedan starinski pisac primijetio, postoji da bi se hodalo, a ne da bi se došlo na kraj. Tako je i s ulaganjem – to je putovanje razumijevanja, strpljenja i malog, svakodnevnog zdravog razuma.
Prva lekcija: Upoznaj svog neprijatelja, a to si često ti sam
Prije nego što počneš razmišljati o dionicama, zlatu ili bilo čemu drugom, prvo se zagledaj u ogledalo. Ono što vidiš je najveći rizik u tvojoj investicijskoj priči. To je biće sklono pohlepi kada tržište raste i panici kada pada. Koje kupuje ono što svi kupuju, upravo kada je najskuplje, i prodaje iz straha kada je najjeftinije. Prvi korak nije odabir savršenog fonda, već ukroćivanje “čudovišta” koje živi u nama samima. To na englesom zvuči mnogo ljepše: Investing is not about timing, but about taming yourself.
Druga lekcija: Čarolija kamata, ili kako je strpljenje postalo vrlina
Postoji nešto što bankari zovu "kamata na kamatu", a što bi obični ljudi mogli nazvati "čudo". Zamisli da posadiš hrast. Prve godine ništa spektakularno. Druge godine, malo je veći. Desete godine, tek tada vidiš onu veličinu zbog koje su hrastovi tako poznati. Tako rade i novci koje ulažeš. Nije bitno s koliko malo počneš, koliko je hrastić mali. Bitno je da ga ne čupaš svakog tjedna da vidiš dokle mu seže korijen. Dopusti mu da raste. Vrijeme je moćniji alat od pameti najpametnijih burzovnih genijalaca.
Treća lekcija: Svjetionik umjesto kockarnice
Mnogi zamišljaju burzu kao ogromnu kockarnicu, a sebe kao Jamesa Bonda za stolom za poker. Istina je mnogo dosadnija i, usput rečeno, profitabilnija. Pravi ulagač ne kocka, on ima vlasnički udio u poslovima. On ne pogađa hoće li cijena sutra porasti ili ne, on vjeruje da će dobar posao, koji proizvodi nešto korisno za društvo, s vremenom rasti. On je poput čuvara svjetionika koji mirno svijetli, ne obazirući se na oluje koje buče oko njega. Kratkoročne valove ne može kontrolirati, ali zna da će se more s vremenom smiriti.
Četvrta lekcija: Raznolikost – ili zašto ne stavljaš sva jaja u jednu košaru
Ovo je stara mudrost, toliko stara da je gotovo banalna. A opet, koliko je ljudi kroz povijest zaboravilo na nju! Staviti sve svoje nade i sve svoje štednje u jednu stvar – bilo tulipane, nekretninu ili čak neku "sigurnu" tehnološku dionicu, je kao graditi cijeli svoj život na jednoj karti u špilu. Pametnije je imati mali vrt s različitim povrćem. Ako jedna kultura propadne, ostale će prehraniti obitelj. Tako i s novcem.
Zaključak: Osvit zdravog razuma
Na kraju, ulaganje se ne tiče toliko složenih formula ili egzotičnih financijskih instrumenata, koliko se tiče zdravog razuma. To je sposobnost da se živi ispod svojih mogućnosti, da se malo odvoji za budućnost, da se ne vjeruje svakom koji obećava brzu zaradu i da se ima strpljenja čekati. To nije put do brzog bogatstva. To je put do slobode. A sloboda, mogli bismo reći, nije što nema cijenu, već je ono što je jedino vrijedno plaćanja.